Opet Badnjak bez najjeftinije ribe

Ako se nešto ne promijeni u posljednji trenutak, mala plava riba neće se loviti, ni prodavati, u vremenu od 15. prosinca do 15. siječnja. Ribari traže da se vrijeme lova produži do 23. prosinca. U obrazloženju takva traženja stoji: Neosnovan je i neprihvatljiv lovostaj za vrijeme božićnih predblagdana kada se najviše blaguje riba. Da smo organizirali sastanak, ne bi se okupilo takvo ribarsko društvo. Ne toliko brojno, koliko po sastavu raznovrsno. Nedostajali su samo predstavnici malih alata, da nam se pridružio koji škampar i mrežar, bila bi zastupljena gotovo kompletna struktura hrvatskoga morskog ribarstva.

Na jutarnjoj kavi u riječkoj luci zastupljeni su bili plivaričari, koćari, prerada i marikultura. Kao da su znali, neki su se telefonom javljali, a dan ranije razgovarali smo s jednim koji radi s mrežama stajačicama. Tema – a o čemu se nije govorilo, svatko otvara novi problem, ističe u prvi plan ono što njega muči.

Bliži se kraj godine, pa u prvi plan iskače predstojeći lovostaj za malu plavu ribu. I odmah slijede ljutite reakcije plivaričara. Ako se nešto ne promijeni u posljednji trenutak, mala plava riba neće se loviti, ni prodavati, u vremenu od 15. prosinca do 15. siječnja. Opet Badnjak bez najjeftinije, male plave ribe. Već ranije na to su ukazivali iz riječkog Ugora i službeno zatražili promjenu termina lovostaja.

Preko Hrvatske gospodarske komore reagirali su u ime ribara dviju sjevernojadranskih županija, Primorsko-goranske i Istarske, nakon zajedničkog sastanka održanog u Rijeci. Njihov je prijedlog da se vrijeme lova produži do 23. prosinca. U obrazloženju takva traženja stoji: Neosnovan je i neprihvatljiv lovostaj za vrijeme božićnih predblagdana kada se najviše blaguje riba. U zadnje vrijeme zbog socijalnih prilika najviše se traži i prodaje plava riba, a nama je određena zabrana ulova iste. Ove godine je i pun mjesec pri kraju prosinca, a to sve odgovara ulovu plave ribe te bi se moglo loviti i distribuirati ribu za božićne blagdane što je u interesu svih ribara, kupaca i države u ovim teškim vremenima za hrvatsko gospodarstvo općenito.

Zabrana

Lovostaj u trajanju od mjesec dana kvarnerskim i istarskim ribarima nikako ne odgovara. Svojim ulovom oni su uglavnom orijentirani na izvozno tržište i nemaju problema s plasmanom. Ulove srdele prihvaća tvornica ribljih konzervi Mirna iz Rovinja, koja ima dosta velike rashladne kapacitete. Takav lovostaj, tvrde oni, odgovara jedino riboprerađivačima koji su popunili sve zalihe, pa ribu trenutno nemaju gdje skladištiti. Propisi se moraju donositi u interesu svih ribara, a ne samo pojedinih grupacija, poručuju kvarnerski ribari.

To uopće nije lovostaj, nego zabrana ribolova, komentira Romeo Mikičić. Za vrijeme lovostaja u Italiji ribari dobivaju obeštećenje od države, a što mi imamo? Treba osigurati plaću ribarima, pokrivati ostale troškove, nitko ne pita kako će ribari osigurati te novce. Pristat ćemo i mi na lovostaj, ali pod uvjetima kakve imaju europski ribari, ionako se stalno pozivamo na Europu.

Efekti lovostaja su mali

– Ovakav lovostaj krivo je postavljen vremenski i kalendarski, ističe Milan Žužić, vlasnik ribarskog obrta Gira iz Krka, jedne od jačih tvrtki za ulov male plave ribe.

– Za obnovu ribljeg fonda možda bi lovostaj trebao biti i duži, do tri mjeseca, ali za to vrijeme trebalo bi nam isplatiti nadoknadu. Na terenu je stanje katastrofalno. Efekti ovakvog lovostaja su mali. To je moje mišljenje, možda ja nisam dovoljno stručan da o tome govorim.

Ivan Bočina, direktor Ugora, pokazuje još jedan papir – zaključke sa sastanka Grupacije prerade ribe HGK. Njihova druga točka glasi »Predlaže se uvođenje zabrane svakog ulova inćuna i srdele izvan kalendarskog vremena od početka do kraja škura, odnosno dozvoljen ulov u vremenu od tri dana prije kvarta do tri dana poslije kvarta. Potrebno je za svaki mjesec točno odrediti datum i sat kada se odlazi i vraća iz ribolova, odnosno maksimalni broj dana u mjesecu za ribolov.«

Rezultiralo je to novim pismom na navedenu adresu u HGK, kojoj jedni i drugi pripadaju. Ljute se ribari zbog »zavirivanja u tuđe dvorište«, pa i novčanik. »Poslovanjem smo vezani jedni na druge, ne možemo mi bez njih, niti oni bez nas. Smeta nam, međutim, što se miješaju u naš posao. Sad bismo mi njima trebali određivati kad će raditi, a kad će im pogoni mirovati. Neka se svatko okrene svom poslu i problemima, mi se tuđima nikad nismo bavili, želimo korektne odnose«, poručuju ribari plivaričari.

Neka nas puste raditi

– Ionako smo nigdje, takav prijedlog do kraja bi nas uništio, objašnjava Nevio Uhač. Po njemu, u toku godine ne bismo mogli raditi 104 dana. Dodajmo 30 dana lovostaja, ostaje nam 231. Koliko će nam od toga uzeti vremenske nepogode, i koliko nam radnih dana ostaje. I sada, u idealnim uvjetima, najbolji brodovi ostvare do 200 radnih dana godišnje.

Još jedan povod da se oštrica kritike usmjeri prema resornom Ministarstvu poljoprivrede i njegovoj Upravi za ribarstvo. Poticaji za ulov male plave ribe isplaćeni su samo za prvi kvartal ove godine. Ista je situacija s tržišnim kompenzacijama za koćarske ulove te naknadu troškova goriva za cijenu iznad pet kuna za litru plavog dizela. Ove dvije stavke postaju problematične za prvo polugodište sljedeće godine, vrijeme do ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Vladina odluka kojom su ta plaćanja regulirana bila je važeća do 15. studenoga. Što će dalje biti, ribari ne znaju, žale se na izostanak bilo kakvih informacija iz svog resora. Prema njihovim riječima, u posljednjih godinu dana komunikacije nema, posebno im smeta što izostaju povratne informacije. Na isti problem ukazuju obrtnici i ribari koji imaju tvrtke. Smatraju da bi kompenzacije trebale ostati do 1. srpnja, poslije tog datuma pravila igre diktirat će nam Europa.

– Nikad se nismo žalili i ne tražimo nekakav poseban status, samo neka nas puste raditi, ističe Ivan Bočina. Ispunjavat ćemo redovito sve obveze prema državi, neka se i ona tako odnosi prema nama. Došli smo u situaciju da se naši zahtjevi ne usvajaju. Teško je stanje u ribarstvu, sve teže, tvrtke propadaju. Ljudi su se upustili u velike investicije u vrijeme kad se nije očekivala ovakva situacija. Svima nam je veliki teret plaćanje PDV-a po fakturi, a dobro je znano koliko se čeka na naplatu.

Unatrag dvije godine ribari plivaričari žale se na tune koje im pričinjavaju višestruke štete. Između ostaloga, velike štete pričinjavaju im na mrežama. Za kupnju novih, međutim, ne mogu tražiti državna sredstva za sufinanciranje kapitalnih ulaganja, te stavke ove godine nema u natječaju, a mreže predstavljaju veliki izdatak. Ono što se sufinancira, žale se ribari, ne treba obnavljati i kupovati svake godine.

Autor: Branko Šuljić / novi list