Fiziologija i treninzi
Svaki pravi ljubitelj podvodog svijeta u vodi se osjeća opušteno i u svakom zaronu u duboko plavetnilo neizmjerno uživa. Za ronioce na dah i podvodne ribolovce dubina je nešto privlačno, osjećaj koji je nemoguće opisati nekome tko ima strah od vode ili dubine. Osjećaj opuštenosti u vodi i uživanja u zaronima najvažniji su faktori koji odlikuju dobre rekreativne ronioce na dah, dobre ribolovce, kao i sve dobre natjecatelje u ronjenju na dah. Zajednički cilj svima njima
Većini ljudi je teško shvatljivo da postoje ronioci koji mogu zaroniti dublje od sto metara sa samo jednim udahom i isključivo vlastitom snagom izroniti opet na površinu. Uz pomoć dodatnih pomagala Austrijanac Herbert Nitsch postigao je nevjerojatnu dubinu ronjenja u apneji od čak 214 metara. Nije ni puno manje impresivna činjenica da postoje ljudi koji mogu voljno zadržavati dah duže od deset minuta, ili pak u apneji preroniti daljinu koja otprilike odgovara dužini triju
Dekompresijska bolest je ronilačko oboljenje poznaje svaki ronilac koji roni s autonomnim ronilačkim aparatom (ronjenje s bocama). Dekompresijska oboljenja (DCI) mogu biti vrlo ozbiljna, pa su stalni predmet istraživanja hiperbarične medicine. Dugo se vjerovalo kako je dekompresijska bolest isključivo vezana za ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatima. Međutim, neka zapažanja koja datiraju još sredinom prošlog stoljeća govore nam kako to nije bolest koja pogađa samo autonomne ronioce,
Ronjenje na dah je vršenje bilo koje od vodenih aktivnosti koja se odvija prilikom zadržavanja daha ili bilo koja od raznih vodenih disciplina, u kojoj ronioci pokušavaju ostati što je moguće duže bez pomoći podvodnih aparata za disanje. Kao i u svakom sportu postoje pravila kojih bi se svaki ronilac morao pridržavati a ovdje ćemo navesti dvadeset najbitnijih. Sigurnost je najvažnija konponenta ronjenja na dah.
Organizacije
