Ljetni i dnevni lov liganja 1. dio

Marin Huzjak

Napokon je zatoplilo, riba je zaigrala, predatori su se digli iz dubokog u plitko. Panula je u špici prije ljetne stanke, svaka lignja kao ješka znači ulovljenu veliku ribu, ali lignje ni za lijek! A iz vašeg mista neki mačak svaki dan lovi lignje, krene na more u čudne ure, vraća se u još čudnije, brod mu opituran od crnila i svaki put donese mali jupol liganja. Zadnjih godina, otkad sam u vezi panule u kontaktu sa mnogima od Slovenije do Albanije, stalno slušam u toplijim mjesecima kako nema lignje, kako je puno lakše uloviti zubaca nego lignju itd. I to je sve uglavnom istina. Na mnogim dijelovima Jadrana i mikrolokacijama predatori su posebno raspoloženi i halapljivi, a prave ješke nema kad je trebaš. Lignja je ponajbolja ješka na panuli za zubaca i gofa. Ona mijenja boje i treperi, mami predatora na napad, ima vrlo hranjivo meso i nema ribe u moru koja ju ne voli. Usto je kao ješka kompaktna, rijeđi su grizevi u prazno (kao kod iglice npr), teže riba odustane od napada nakon prvog ugriza (kao što je to čest slučaj kad panulivamo na ušatu). Zato se zaista vrijedi pomučiti za pribaviti ovu vrlo zahvalnu ješku. Najbolje od svega je to da ako i ne ulovite s njom ništa, opet ju imate za ponijeti doma, kao vrhunsku deliciju.

Životni ciklus

Moram priznati da mi je lignja najčudljivija od svih morskih organizama koje sam ciljano lovio. S njima se družim dulje nego s bilo kojom drugom ribom, ali i dalje uvijek nađu načina da me iznenade. Lignje imaju neki svoj uobičajeni, generalni životni ciklus. Žive uglavnom samo godinu dana, rijetko do dvije. U toplijem dijelu godine, u proljeće i ljeto, lignje se uglavnom nalaze u kulfu - u dubljem na otvorenom moru. Veliku većinu populacije u tom periodu čine male lignjice, koje se u najranijem razvoju hrane planktonima. Kako rastu, tako se sve više hrane manjim ribama i račićima. Otprilike sredinom ljeta, kad prva veća ljetna kiša (neverin) površinu mora ohladi za koji stupanj, lignje se sramežljivo primiču kraju, malo po malo. U tom periodu su uglavnom male ali lignja je jako proždrljiva i pojedine agresivnije jedinke se hrane više i brže pa takve jedinke već u tom periodu budu pristojne velićine, oko 15-20 dekagrama. U rujnu se već na udaljenijim područjima na rubovima kulfa počnu solidno loviti, da bi u listopadu i studenome počele dolaziti u masama i do prosinca ispunile sve kanale i zatvorena mora uz kraj. U tom periodu se intenzivno hrane i vrlo brzo rastu. Na većem dijelu jadrana lov kulminira u danima neposredno pred Božić. U veljači i ožujku napuštaju priobalno područje i vračaju se u kulf. Zapravo, dio liganja ugine nakon mrijesta u priobalnom području, a dio u kulfu. Rijetke su jedinke koje požive i sljedeću jesen i zimu. U vezi perioda samog mrijesta, mišljenja su podijeljena. Nekad se mislilo da se lignja mrijesti zimi, pa poslije da to obavlja u kasnu jesen i početkom proljeća. Novija iskustva i zapažanja pokazuju da se lignja mrijesti gotovo cijele godine, ne izbacuje cijelu butargu odjednom, što osobno mogu potvrditi jer cijele godine lovim butargane jedinke. Kada se generalno pogleda spomenuti životni ciklus liganja, reklo bi se da poslije ožujka, sve do kolovoza, liganja nema u kraju, pa ih ni ne treba pokušavati loviti.

Lov temeljiti na iznimkama?

To je samo djelomično točno. Jedan manji dio liganja ostaje cijelu godinu uz kontinent, blizu obale otoka i u unutarnjim kanalima. Jednostavno postoje jedinke koje su manje sklone migracijama i drže se uvijek istih pozicija. Ja ih zovem domaćice, i one su mi spas kada treba napuniti bazen za živu ješku u proljeće i ljeto. Zbog specifičnog načina života, domaćice su nekako manje od “zimskih“ liganja, plašljivije su, nepovjerljivije, manje se hrane (zato i sporije rastu), drže se pomalo specifičnih pozicija. Važno je za njih reći da ne podnose korent, pa ćemo prema tome bazirati pozicije za lov. Treba istaknuti kako njih nema puno, pa ćete ih rijetko sretati u velikim jatima, obično budu raštrkane i same, ili po 3-4 komada u skupini, rijetko više. Kod varalica vole nešto šarenije boje, manje skosavice (zbog plašljivosti), a i prezentacija varalica treba biti nježna, bez velikih skosanja. Također vole vrlo mirno i stabilno vrijeme, gotovo svaki vjetar im smeta. Sve ove faktore treba objediniti za uspješan lov. Nije dovoljno recimo samo loviti malim i šarenim skosavicama, ako ćete s druge strane loviti u jakom korentu (kojeg ne preferiraju), skosajući kao ludi (kao da dajete kontru zubacu koji grize na 70 m dubine), loveći po par sati na istoj poziciji bez premještanja. Kad se sagleda kompletna problematika, jesenska i zimska lignja sa svojim načinom ponašanja i količinama u kojima se pojavljuju su pravilo, a ove proljetno-ljetne domaćice, obzirom na rijetkost populacije, oprezno ponašanje i pozicije su iznimka. Međutim, i te iznimke imaju svoje zakonitosti, i upravo na njima treba temeljiti svoj lov. Pažljivim pristupom i dosljednim objedinjavanjem svih gore navedenih faktora u izabranoj tehnici, doći ćemo do rezultata. Ovdje ne govorim samo o ulovu 3-4 lignje za panulu, već i o ulovima od po petnaestak i više liganja za više nego pristojan obrok veće obitelji ili kruga prijatelja. Isto tako, Pokušati ću opisati prilagodbu klasičnih tehnika ovom specifičnom lignjolovu, s naglaskom na samu prilagodbu i specifičnosti, bez da se previše zadržavam na detaljima koji općenito vrijede za te tehnike u njihovoj primjeni u klasičnom lignjolovu.

Lov na dnu

Radi se o klasičnom lovu na dnu s peškafondom (ili olovom s varalicama iznad) kojeg ćete malo prilagoditi. Sam osnovni koncept konstrukcije je jednostavan - na kraj najlona debljine 0,30 - 0,60 mm vežete peškafondo i u najjednostavnijoj varijanti - to je to. Debljinu najlona izabirete prema osobnim preferencijama, međutim, ovdje je vrlo važno naglasiti da debljina najlona utječe na lignju, a pogotovo na domaćicu koja nam je ciljana lovina! Zato bi u ovom specifičnom lovu trebalo obavezno na kraj osnove vezati 4 metra fluorokarbonske strune - predveza, debljine 0,26-0,30 mm i tek na njegov kraj vezati peškafondo.

Osnovu i fluorokarbon možete spojiti sa što sitnijim (ali kvalitetnim i jakim) zogulinom, ali ja čak ne koristim zogulin nego spajam direktno, sa što manjim i urednijim čvorom. Tako je sve manje vidljivo nego u slučaju zogulina gdje imate i tijelo zogulina i još dva čvora. Nešto kompliciranija varijanta je da pola metra do metar iznad peškafonda vežete jednu lebdeću skosavicu, mrkvu. Nameće se pitanje zašto bi netko uopće lovio samo s peškafondom, kad s dodatnom mrkvom povećava šanse za ulov. E pa to nije uvijek točno iz dva razloga. Prvi je taj da sistem samo s peškafondom možete lako i daleko zabacivati od broda, te tako ne samo pokriti veće područje lova, nego i prezentirati peškafondo na više načina, loviti sa više caka. Cijeli “Lošinjski način lignjolova“ se zasniva na zabacivanju peškafonda koje u svom kosom propadanju mami lignje. Kod nepovjerljivih domaćica je to posebno primjenjivo kada zabacite daleko peškafondo, a onda pustite da potone do pola dubine i zategnete. S tako zategnutim najlonom peškafondo nastavi tonuti ali u koso, opisujući kružnicu prema točki koja je točno ispod broda. Zbog otpora nategnutog najlona kroz more tone polako, i u tom svom radu jako privlači lignje. Drugi razlog zašto može biti bolje koristiti samo peškafondo, je taj što su domaćice plašljive, te postoje situacije u kojima se plaše kombinacije dvije ili više varalica na istom sistemu. Ne bih sad ulazio u dubioze zašto je to tako, ali zaista ponekad je tako. Čak i kad kompanjon pored vas ima svoj sistem u moru kraj vašeg, a pogotovo kad njime nekontrolirano mlati i skosa, time nekad plaši i tjera male domaćice koje nisu halapljive kao njihove jesenske i zimske sestre. Međutim, kombinacijom peškafonda i mrkve možete pokriti više boja. Ono što sam primjetio je da lignje domaćice vole jarke šarene boje.

Male i šarene skosavice

Najbolje rade kombinacije zelenih i narančastih varalica, zatim roze i crvene, a plave dobro samo po danu (nije da ne može u sumrak, svitanje i noć ali dosta slabije od ranije navedenih boja). Bijela boja, koja je uvijek hit u jesen i zimi, u kasno proljeće i ljeti gubi od zelene i narančaste, s izuzetkom dubokog dnevnog lova oko podne, ali toga ću se dotaknuti nešto kasnije. I varalice trebaju biti manje, ne više od veličine 2.5, najbolje 2 ili i manje. U ovom dijelu godine su se posebno dobrima pokazale male silikonske varalice za tataki, ali ne jednobojne nego probajte pronači šarene, kombinaciju dviju ili više boja. I peškafondo nek bude manji. Razlog korištenja manjih varalica je u tome što su domaćice uglavnom manje, nisu toliko halapljive, jedu nešto manje od zimske i jesenske lignje, pa zato i nisu velike, sporije rastu. Sve je to ista vrsta, ali domaćice su one jedinke koje su po svojoj naravi plahe, nisu agresive, više im odgovara mirniji život u unutarnjim kanalima nego na otvorenom gdje je borba za goli život na surovijoj razini. Cijeli svijet kralježnjaka bilježi razlike u temperamentu i osobinama pojedinih jedinki unutar iste vrste, tako da ovo nije ništa čudno. Male varalice treba koristiti među ostalim i zbog toga što pozicije na kojima se domaćica zadržava drže male ribice kojima se domaćica hrani. Peškafondo je najbolji u kombinaciji zelene i narančaste, pogotovo ako je presvučen koncem na kojem se te boje presijavaju. Ako koristite mrkvu vežite je metar iznad peškafonda. Međutim, ima i tu jedna caka, a s kojom možete doskočiti onom problemu kad dvije varalice u blizini mogu uplašiti lignju. Mrkvu vežite čak 8-9 metara iznad peškafonda. Tako ne samo da ste riješili problem plašenja, već i pokrivate puno veći sloj mora po vertikali. Lignje nisu uvijek uza samo dno, nekad su i 20 metara iznad dna, a ta skosavica (mrkva) vezana toliko iznad pokriva upravo taj sloj s tim lignjama. Osobno u ljetnim mjesecima koristim sistem koji ima jednu malu mrkvu ovoliko iznad, i mogu vam reći da ovaj sistem bolje lovi nego kad su obje varalice jedna blizu druge. Na terenima koji su šporki, bilo od kamenja bilo od guste trave, peškafondo previše zapinje po dnu, pa se puno treba čistiti iglice i tako razbijati kontinuitet lova i time gubiti feeling za lignju. U takvom slučaju na dnu umjesto peškafonda imam olovo, težine od 60 - 120 grama, ovisno o dubini lova i vjetru. Olovo kačim malom kopčicom za predvez. Umjesto peškafonda, lovim s mrkvom metar iznad olova, i onom 8-9 metara iznad. Najbolje boje su kombinacije zelene i narančaste, no takve je teže nači, pa su dobre kombinacije tak oda je jedna mrkva narančasta s rozim drobom, a druga zelena s rozim drobom. Dobre su i ljubičaste s rozim ili narančastim drobom.