Epizoda 2: Oprema za lov u Indoneziji

Puške i dodatna oprema

Od puški sa sobom nosim 2 GRANDA puške: Jednu 110-ku opremljenu sa 2 x 17, 5 ili 2 x 18 ili 2 x 19 mm lašticima, te jednu 130ku opremljenu sa 3 ili 4 lastika od 17, 5 ili 18 mm. Koristim lastike: Reactive od Sigal Suba u dimenzijama od 17, 5 i 19mm, S 45 od Cressi Suba od 18mm, te 16mm od Demke. Na ove puške po potrebi montiram još po jedan laštik. Na 110-ku ga stavljam u slučaju kad mi treba vise snage na mjestima gdje su jace struje pa je praktičnija manja puška radi manevriranja, a na 130-ku montiram još peti laštik u lovu na tune.

Po potrebi uzimam još jednu 120ku GRANDA opremljenu strijelama od Pathosa, dimenzija 150 x 7,5 mm, od Devota 7,5 mm na navoj, te lašticima S 45 od Cressi Suba (3 kom)... Dodatno i tu stavljam dodatni laštik po potrebi. Budući da na glavama puške nema mjesta za postavljanje dodatnog lastika, kroz rupu (kroz koju već prolazi lastik) provlačim samo dyneemu, pa vezujem zastavnim čvorom po komad laštika sa svake strane, (pa spoj na glavi izgleda kao na suprotnom kraju gdje se kaci na strijelu). Ovaj savjet mi je dao prijatelj, Mario Dodici, praktičan je i dobro funkcionira, a može se po potrebi brzo prenijeti s puške na pušku.

Od strijela koristim Pathos i Devoto (sa navojem), i to u dimenzijama 140 x 7mm za 110-ku i 160 x 8mm za 130-ku. Sve strijele imaju obavezno dupla pera!!! Na 130-ki koristim i Devotove strijele sa navojem na koje se montiraju takozvani slip tipovi (vrhovi na skidanje)... Oni se koriste u lovu na velike ribe, a funkcioniraju na način da se vrh koji je povezan dyneemom ili čeličnom sajlom na strijelu, otkači od strijele, tako da riba ne ostane na strijeli (sto bi kao posljedicu imalo lom ili u najbolju ruku savijanje strijele), nego ostane zakačena samo na vrh ili na špagi koja je povezana sa strijelom (vidi sliku). Koristim slip tipove različitih koncepta od Salvimara i Devota.

Način povezivanja strijele na pušku

U Indoneziji uvijek koristim tzv "Breakaway" sistem, sto znaci da je strijela povezana špagom (dyneemom ili čeličnom sajlom), za plutajuću špagu i špaga onda na bovu, odnosno sistem plutača. Taj sistem koristim iz razloga sto u Indoneziji, u sto sam se već puno puta uvjerio, u svakom trenutku može naletjeti nešto veliko. Na taj način se u trenutku pucanja strijela sa sajlom i špagom odvoji od puške i meni ostaje puška slobodna u ruci (nije moguće izgubiti pušku, sto nije mala stvar), kao sto je to slučaj kod mulinela. Netko tko nije naviknut na taj sistem može na početku lako izgubiti pušku ( primjer: upucaš neku veću ribu i nije dobro pogođena, puštaš sve i krećeš na ribu. Tek nakon sto si svladao ribu i kačiš je na bovu primjećuješ da puške nema.) No to se događa samo na početku. Ubrzo prebacivanje puške na rame, provlačenjem ruke kroz lastike, odmah nakon pucanja, postaje automatska radnja.

Gledao sam neka rješenja koja koriste Amerikanci ali su prilično komplicirana, pa sam se dosjetio jednog jako jednostavnog i nepogrješivog sistema. Nakon sto špagu sa strijele 2 puta provučem oko tijela puške (dakle i oko line releasa), na zadnjem potezu špagu jednostavno zategnem preko line releasa pomoću običnih lastika, a špagu dalje vezujem na plutajuću špagu koja se nastavlja na plutače. (vidi sliku, bit ce jasnije).

Najvažnija stvar u lovu na velike ribe (a tu ne mislim na ogromne već na sve ribe teze od 15kila) je ta da cijeli sistem bude elastičan kako se riba ne bi isčupala ili uništila nešto. Treba imati na umu da su ribe na tropima, puno, puno jace od naših. Zato ribu treba umoriti, a to se najjednostavnije postiže pomoću lastika koji se postavljaju na plutajuću špagu koja je povezana za bove. Obično se koriste tzv. bungee lastici, ali su one jako skupi (ne znam zašto), pa ja umjesto njih jednostavno stavim lastike s puške koje vise ne koristim... i jako dobro funkcioniraju. Laštik vezujem na plutajuću špagu, a na rubove vezujem špagu u slučaju da laštik pukne. (vidi sliku).  Sistemi za velike ribe moraju bit napravljeni tako da se sastoje od vise malih plutaca koje se povezuju u nizu, sa nekoliko metara špage između svake.

Za lov na najveće i najjače ribe koriste se inox čelične sajle. Giant trevally i dogtooth tune su ribe koje se, nakon sto su pogođene zalijeću u dno i pokušavaju osloboditi strijele, guljenjem oko izbočina na dnu, pa ih na bilo koji način treba vuci i držati dalje od dna. Da bi se dobila predodžba o snazi recimo 50 kila teške dogtooth tune dovoljan je podatak da pucanje 2, 5 mm inox sajle dok se pokušava osloboditi strijele na gromadama kamenja nije ništa neuobičajeno.

Kao sto sam naveo dovoljna je riba od 15-20 kila da bi se izgubila strijela, ako sva oprema nije u PERFEKTNOM stanju. Nakon nekoliko izgubljenih strijela shvatio sam gđe je "najslabija karika" u cijelom lancu... Strijele bi gubio jer bi špaga ili najlon pucali na mjestu gđe su povezani na strijelu, bez obzira koliko ja dobro izbrusio rupu. Zato sam došao do još jednog mog "genijalnog" rješenja, pa sam u rupe na shark finovima na strijelama postavio prstenove (obično špagu provučem dva puta). Time sam izbjegao "oštre" rubove rupe i u potpunosti uklonio mogućnost pucanja na tim mjestima zbog habanja. (toga na žalost nisam imao u vrijeme opisanog putovanja). Jedan Amerikanac (specjaliziran za lov na velike ribe, pogotovo dogtooth tune ili kako ih oni zovu "doggie") mi je pokazao kako oni rješavaju taj problem. Oni na shark finovima svojih strijela (koji su puno veći od Pathosovih) izbuše rupe tolikog promjera da kroz njih najprije provuku cjevčice od tvrde plastike, pa onda tek kroz te cjevčice najlon ili dyneemu. Pathosovi shark finovi su za taj sistem pre maleni.

Ostala oprema

Od ostale opreme koristim:
Maske Cressi Sub Focus i Mares Opera sa ugrađenim staklima s dioptrijom. .

Peraje koristim AERO od Carbonia GFT, srednje tvrdoće, koje su ipak mislim malo tvrđe od srednje tvrdoće ostalih proizvođača, ali to meni pase jer imam izrazito jake listove a i 90 kila... Moram istaknuti da sam iznimno zadovoljan ovim perajama, za razliku od nekih drugih modela eminentnijih proizvođača koji me nisu bas oduševili... (foto 7) Sa sobom nosim i C4 karbonske listove s kojima povremeno ronim...

Disalice koristim malo većeg promjera i sa usnikom obavezno od malo tvrđe gume kako se ne bi deformirao dok dišem, pa samim time otežavao disanje. Koristim disalice od Omera, Sporasuba i Salvimara.

Ronilačko odijelo koristim obično maskirno od Sepe. . bifoderato. . dugačko od 3mm, a sa sobom imam i gornji dio kratko od 3mm, hlače 3mm crne, te gornji dio mimetic od 5mm u slučaju da naletim na hladnije struje iz Indijskog oceana, sto se može desiti na jugu Indonezije. 

Osim toga, naravno koristim i noževe (dva, na svakoj strani pojasa po jedan). Jedan nož je uvijek vezan za pojas špagom, jer u slučaju da ti u trenutku kad ti zatreba klizne iz ruke, velika je vjerojatnost da je ispod tebe samo duboko more... U slučaju da koristim čeličnu sajlu OBAVEZNO i kliješta, jer ti nož nije od nikakve koristi ako se slučajno zapetljaš u sajlu!!!!

Sto se tiče ronilačkih satova koristim MK1 od Omera i SP1 od Sporasuba (sto bi svakom toplo odsavjetovao, zbog čestih kvarova, ali dok rade su sasvim ok)... slijedeće godine dolazi Suunto...

Sa sobom uzimam i fotoaparat sa podvodnim kućištem, filtrom za tropska mora i nosačem (od inoxa, izrađenim posebno za moju 130ku)... Canon 220HS a kućište za isti model od Ikelite-a.

Sto se tiče opreme sa sobom treba ponijeti SVE!

Sa sobom znaci uzimam: jednu 110ku, jednu 130ku, oko 10 strijela, 5 slip tipova, 4x30 metara debele plutajuće špage, 4x30 metara tanje plutajuće špage, brdo dyneeme, 60 metara 2mm dvopletene najlonske špage, 4x10 metara čelične inox sajle od 2mm, peraje i rezervne karbonske listove, maske, ronilačke satove, nekoliko pari rezervnih čarapa i rukavica, 2 maske, disalice, noževe, plutače na napuhavanje (dvoslojne), brdo rezervnih lastika, pojaseve za olova, špagu za vezanje constrictora i puno dodatne opreme za osposobljavanje puški i opreme. .

Sa sobom nosim i "flashere" ( pločice od poliranog metala ili reflektirajuće folije, koji se nanižu na najlon, na nekih pola metra razmaka, pa spuste u more na nekih 15-25 metara dubine). Na kraju se stavlja uteg (veći ako ima struje) i obično nešto sto lici na hobotnicu (opet od reflektirajućeg materijala). Gibanjem reflektiraju sunčevu svjetlost i privlače predatore koji misle da su to ribice. No još ih nisam koristio, jer to zna bit malo dosadno i potrajat dok nešto naleti. Ali kad naleti onda je to to. Što je voda bistrija to su flasheri efikasniji, a često se koriste i u kombinaciji s torenjem (brumanjem), engl; "chumming".
Ove godine ću ih definitivno početi upotrebljavati.

Torba sa puškama, strijelama, špagama, odijelom, perajama i sitnom opremom tezi oko 20