Kako nastaje bura?

Bura je tipični vjetar Jadranskog primorja. Puše u zavjetrini Dinarida koji dijele općenito topliji zrak nad morem od hladnog zraka nad kopnom. Ovakvi uvjeti, kao na Jadranu, malo gdje su ispunjeni pa ime bura ulazi u svjetsku terminologiju. Većina autora buru opisuje kao jak, hladan i pretežno suh sjeveroistočni vjetar koji puše preko Dinarskog gorja. Njena su najznačajnija osobina snažni udari. Satne vrijednosti srednje brzine bure prelaze i 30 m/s, dok udari vjetra mogu preći brzine i od 60 m/s. Bura puše po nekoliko sati do nekoliko dana. Javlja se kroz gotovo cijelu godinu iako je njena učestalost u pojedinim godinama različita. Na istočnoj obali Jadrana učestalost joj opada od sjeverozapadnog prema jugoistočnom dijelu. Prevladava zimi kad s prekidima može potrajati i do dva tjedna. Zimski vjetar u prosjeku je jači od ljetnog. Potrebna su dva uvjeta za nastanak bure: dotok hladnog zraka sa sjevera ili sjeveroistokaplaninska prepreka okomita na tok zraka.

Dotokom hladnog zraka upravljaju procesi na globalnoj sinoptičkoj skali. Sinoptičke situacije koje uzrokuju buru mogu se svrstati u 4 osnovne skupine prikazane na slici. Razdioba geopotencijala na 500 hPa plohi, gdje linije predstavljaju izohipse, a slova L i H označavaju centre niskog i visokog tlaka. Kada se izohipse zatvore oko centra niskog odnosno visokog tlaka, onda se takav sustav naziva ciklonom, tj. anticiklonom. Slika prikazuje četiri tipična oblika polja geopotencijala na 500 hPa izobarnoj plohi, pri kojima puše bura. Prikazane linije predstavljaju izohipse, a slova L i H označavaju središta niskog i visokog tlaka. Ako su izohipse zatvorne krivulje oko središta niskog, odnosno visokog tlaka, onda se takav sustav naziva ciklonom, tj. anticiklonom. Hladni zrak koji dođe do planine penje su uz planinsku prepreku na navjetrinskoj, a na spušta na zavjetrinskoj strani. Prelaženje zraka preko prepreke kod jakih bura odvija se u hidrauličkom režimu strujanja koje završava hidrauličkim skokom. Hidraulički režim strujanja omogućuje ubrzavanja vjetra i na uzlaznoj i na silaznoj strani, čime se nadolazećem toku zraka znatno povećava brzina.

Vertikalni presjek tijekom jednog slučaja olujne bure. Linije predstavljaju izentrope. Uočava se nagli pad izentropa na silaznoj strani planine što znači da se tok zraka, koji prati izentrope, također naglo obrušava i stvara velike brzine vjetra pri tlu. Što su dvije izentrope bliže jedna drugoj, to je strujanje (koje je paralelno s izentropama) brže. Na ovom primjeru područje velikih brzina nalazi udesno od točke 3. Dodatno, u tom se području uočava i nagli pad izentropa prema tlu, što znači da se zrak u zavjetrinskoj strani planine (okrenutoj prema moru) također naglo obrušava pospješujući tako pojavu vrlo velikih brzina vjetra pri tlu.

Koji su učinci bure?

Slika  prikazuje zapis horizontalne brzine vjetra pri umjerenoj buri u Senju mjerene ultrasoničnim anemometrom s intervalom uzorkovanja 0.25 s. Odmah se uočava posebnost bure – mahovitost. Iako je srednjak nešto viši od 10 m/s, pojedinačne vrijednosti brzine variraju od 0 do gotovo 25 m/s. Dakle, udari mogu biti dvostruko jači od srednjaka. Iz ovoga se vidi da opasnost bure leži više u udarima nego u srednjim vrijednostima.

Zapis bure u Senju zabilježen ultrasoničnim anemometrom s intervalom uzorkovanja 0.25 s.

Kako nastaju udari bure?

Postoje dvije vrste udara – udari malih perioda (od nekoliko sekundi) i udari većih perioda (od nekoliko minuta – zvat ćemo ih pulsacije). Sekundni su udari uvijek prisutni. Oni su uglavnom uzrokovani mehaničkim trenjem zbog hrapavosti podloge. Pulsacije, s druge strane, mogu biti prisutne, ali i ne moraju. One su uzrokovane procesima koji se odvijaju više stotina metara iznad tla, a nastaju uslijed velikih promjena brzine vjetra visinom (vidi dinamičku nestabilnost). Pri tome vrlo je važan faktor lom planinskih valova u zavjetrini planine, što je i jedan od uzroka nastanka bure (vidi hidraulički skok). Temperatura zraka tijekom bure u pravilu opada. U Splitu se na početku bure temperatura snizi za prosječno 1 °C, mada su zabilježena i sniženja od 6 °C (vidi sliku). To ipak nije toliko sniženje koje bi potpuno objasnilo osjećaj hladnoće pri puhanju bure. Drugi je glavni razlog velika brzina vjetra. S četvornog centimetra površine ljudske kože koja nije suncem obasjana čovjek ponekad i usred zime pri trenutnom zatišju ili u zaklonu od bure gubi samo 2.5 džula topline u minuti, što znači da osjeća kako mu je toplo. Naprotiv, na udaru bure gubitak topline često premašuje 14, a može doseći i 20 džula u minuti. Na slici: prikaz pada temperature zraka pri olujnoj buri (bura počinje puhati nakon 15 h 21. prosinca): vremenski hod satnih vrijednosti temperature zraka na postajama Split-Marjan i Zagreb-Maksimir u razdoblju od 21. do 23. prosinca 1998.

Ima li drugdje u svijetu vjetrova poput bure?

Ima; vjetrovi slični buri javljaju se i u drugim dijelovima svijeta, kao npr. u Novorossijsku i na obali Crnog mora podno Kavkaza, u zaljevu Tehuantepec na pacifičkoj obali Meksika gdje je poznat kao Papagayos ili Tehuantepecers te u ravnici Kanto u Japanu gdje je iznimno hladan silazni vjetar koji prevladava u podnožju planina na pacifičkoj, zavjetrenoj strani Japanskih otoka tijekom zimskih monsuna poznat kao Oroshi ili Karakkaze (što znači suh vjetar).

Klimatologija bure

Tijekom godine, bura se najčešće javlja zimi. Zimske bure traju dulje od ljetnih, a i brzine su im veće.

Općenito može se reći da se olujne bure (bure sa srednjom brzinom vjetra većom od 17 m/s  javljaju duž cijele jadranske obale, ali se trajanje i učestalost olujne bure smanjuju od sjevera prema jugu. Kako na pojavu bure utječu karakteristike lokalne orografije, ona se češće javlja na lokacijama koje se nalaze ispod planinskih prijevoja.

Bura se najčeće javlja u Senju. Statističke analize pokazale su da se olujna bura u Senju godišnje prosječno javlja u više od 20 dana, s prosječnim trajanjem od preko 9 sati po epizodi. Sljedeću najveću vjerojatnost pojave bure ima Split. Tamo se olujna bura godišnje prosječno javlja u manje od 5 dana, s trajanjem manjim od 5 sati po epizodi. To ipak ne znači da su u Splitu bure slabije: Primjerice, preko 28 % olujnih bura u Splitu ima maksimalne satne udare veće od 35 m/s, dok ih je u Senju samo 10 %. Također, najveće su brzine vjetra u buri izmjerene na drugim postajama, koje nemaju nužno najčešću buru (npr. Krk-most, Maslenica). Rekord u brzini za sada drži Maslenički most gdje je 21. prosinca 1998. izmjeren udar od 248 km/h.

Vrijeme uz buru

Bura donosi specifičan izgled vremena. Tako nebo i more imaju sasvim poseban izgled, a svojstva zraka se razlikuju od onih u ostalim vremenskim tipovima.

• Ponajprije, tu je nejednoličan vjetar što hučeći dolazi s planina, u mahovima.

• Bura donosi zahlađenje.(što nije pravilo u ljetnom periodu)

• Vodena je para u zraku daleko od zasićenja.

• U relativno suhom zraku koji se spušta oblaci ne mogu opstati. Zato je vrijeme uz buru često vedro.

• U cikloni može iznad sloja bure postojati toplija i vlažna zračna struja pa u njoj nastaju oblaci, ponakad i oni kišni. Zato ciklonalna bura može biti “mračna”.

• Morski su valovi kratki i brzo se udaljuju od kopna. More je često tamno, čak ljubičasto i svaki se čas negdje zabjelasa od pjene koja se rasula zbog udarca vjetra o vrške valova. Od udara bure diže se s mora morska “prašina”.

Sunčano i svježe vrijeme, čist i relativno suh zrak pri buri djeluju podražajno na metaboličke procese u ljudskom organizmu i potiču tjelesnu i umnu aktivnost. Stoga bura, ako nije jaka, povoljno utječe na čovjeka. Sušenje na buri bitno pridonosi kvaliteti poznatog i cijenjenog pršuta s naše obale. (jadran.gfz.hr)