Uvod u parangal - 3. dio

Marin Huzjak

Prošli put smo opisali materijal za izradu parangala, da bi potom krenuli s opisom konstrukcija parangala raznih namjena. Počeli smo s tzv. univerzalnim parangalom, opisali njegov izgled, ribu koju lovi, teren na kojem se koristi, ješku itd. Ovakva univerzalna konstrukcija, opisana u prošlom broju, idealna je za početnike i upoznavanje parangala općenito. Ovaj parangal nije specijaliziran za nijedan posebni lov, no tu njegovu, uvjetno rečeno, manu možemo s druge strane uzeti kao prednost, jer ga je moguće sa solidnim uspjehom koristiti za razne namjene. Nema što nisam lovio s njim. Sve sparide, landovinu, usnače, svu ribu koja leži na dnu itd. Ovaj parangal mi je dosta pomogao da upoznam život u moru, pozicije, sastav dna. Bacajući ga uz upotrebu sondera načio sam “čitati“ na sonderu vrstu dna. Kad smo već kod sondera, jedna mala digresija. Nikad ne upotrebljavam način fishfinder, jer njime ne tražim ribu već odgovarajuče pozicije oko kojih se riba zadržava. Tražim dubinu, konstituciju i sastav dna koji mi pašu. Sondiram dno, i zato kazem sonder a ne fishfinder. Budete li slijedili one ribice po ekranu izludit ćete. Ja sam na svome reducirao prikaz ribe tako da pokazuje samo veće bokune. Osnovna mu je namjena pokazati dubinu i tvrdoću dna. To je strašno važno kod bacanja parangala po braku, a kod panule da i ne govorimo.

Na braku

Sjećam se svog prvog ribolova s univerzalnim parangalom. Bacili smo ga oko braka po dubini od 25-40 m. Brak se diže sa 65 na 10 m. Tad sam prvi put u živo gledao kako se parangal nadiva, kako se baca, diže, slaže u kofu. Ješkali smo ga friškom lignjom ulovljenom večer prije. Veliki kanjci su izlazili svako malo, povremeno velika crvena perga iz dubine i tabinja. Dok bi skidali s udice jednog kantara dolje bi već čuli drugog kako tuče. pao je i fratar. Gledao sam ugora od oko 2 kg kako se previja iz dubine, a tad sam i prvi put vidio kako radi kučma, danas meni jedno od dražih pomagala u ribolovu. Zadnja udica nam je donijela predivnu kraljicu. Podlanica od kilo ipo je oplemenila kompletan ulov. Jesen je toga dana bila darežljiva, a ja sam se zaljubio u parangal. Sječam se prvog zubaca na ovaj parangal. Bio je oblačan dan bez imalo vjetra početkom veljače. Parangal smo bacili opet na frišku lignju na jedan naizgled pitomi puntal koji na svome špicu ima jednu zanimljivu škrapu. Položili smo parangal po nekih 28 do 36 m dubine, gdje se nalazi i spomenuta škrapa. Dizali smo parangal a ulov je bio mršav, tek pokoji arbunić. Onda sam osjetio pravu ali jako umornu ribu. Ćutio sam njenu masu uz samo povremeno tupo zatezanje.

Prvi zubac

Gledao sam ga kako se svijetli iz dubine prema površini. želudac mu se izvrnio što ga je potjeralo brže prema gore i meni olakšalo i osiguralo posao. Imao je manje od 2,5 kila, ali bio je prvi, a njegovim bojama se nisam mogao načuditi. Nedavno sam se sjetio tog puntala. Cijeli dan sam uzaludno panulivao na preko desetak raznih pošta. Situacija u moru je bila jadna i kukavna – nisam čuo ni griz kantarića, sve je bilo mrtvo. Prvi zubaSjetio sam se ulova tog zubaca na parangal u veljači, pa sam pri kraju dana odlučio tamo iskušati sreću. Prolazio sam klasićnom zimskom dubinom od nekih 40 metara, a onda sam slučajno zašao u malo pliće. I tada je uslijedio lagani i kratki udarac, kao da je manji arbun ugrizao krak lignji. Uslijedilo je desetak sekundi pauze, a onda je opet lagano počeo tuckati po lignji, ovaj put ipak konkretnije, 3 puta. Iskustvo mi je govorilo da ne smijem kontrirati na takve nekonkretne, ispitivačke grizeve. Čekao sam još neko vrijeme, spustio panulu na dno, malo pričekao, nastavio s potezanjem, a onda se pokvarenjak opet vratio i počeo gristi konkretnije. Pustio sam mu da ponese lignju i tek onda kontrirao. Dobro se zakačio, borba je bila neravnopravna i brzo je završio u brodu. Bio je najmanji (blizu 2 kg) kojeg sam ulovio ove godine ali zato najvrijedniji jer se za njega najviše trebalo potruditi. Ovo je očiti primjer kako parangal može biti od koristi za naučiti teren, vrstu ribe na njemu i doba godine u kojem tu možete očekivati ribu.

I lampuge

Bilo je s ovim parangalom masu zanimljivih ali i neobičnih ulova. Posebno bih izdvojio nesvakidašnji ulov 9 lampugi. Jato lampugi je naletilo na parangal koji je lagano tonuo put dna. 9 komada ih je zagrizlo sve na susjedne udice. Ono što je uslijedilo je nevjerojatno. Toliko su zamrsile parangal, da se to sve spojilo u jedan zamršeni kup a lampuge su došle sve ustima jedna do druge uz taj kup zamršenog konopa od osnove i najlonskih pioka. Sve komadi od 1,5 do 3 kg. Kad smo izvukli parangal bile su već odavno krepane, a sve to je pružalo veliki otpor u izvlačenju, tako da smo čak sumnjali u ogromnu hobotnicu. Kad smo več kod hobotnica, i njih sam dobro lovio na ovaj parangal, pogotovo u jesen. Hobotnica se obično ulovi na parangal kad i sva ostala riba jako dobro radi, kad je doli u moru ludnica. Jednom prilikom smo bacili parangal iznad jednog braka, ali ga je korenat prije nego što je potonuo do dna braka odnio dosta dalje pod padinu braka na 60 metara dubine. Vadili smo ranja za ranjem, gotovo na svakoj udici, i to sve veliki ranji mrkulji. A koliko sam samo pušiona imao, kad na 100 udica parangala ne bi digli ni jednu poštenu ribu. I to se događa, sve je to ribolov, sve je to dio igre.

Najlonski za podlanice

Parangal s kojim sam se dosta zabavljao je onaj najlonski za podlanice. Naziv najlonski je zbog toga što je cijeli izrađen od najlona, a to stoga što se baca uglavnom po plitkom terenu na kojem se hrani podlanica, pa da ne bude lako uočljiv. Osnova mu je najlon debljine 0,70 - 0,90 mm. Obavezno uzmite najlon u velikim matasama, jer je ovaj na plastičnim kalemima previše uvijen pa će vam se stalno mrsiti. Pioke (prame) su najlonske debljine 0,50 - 0,70 mm. Tu bi duljina pioka trebala biti nešto duža nego kod klasičnog, univerzalnog parangala, svakako ne ispod 120 cm, ali ne ni duže od 2 m. Mnogi koriste mustadove udice za oradu, no ja sam najviše radio s mustadovim parangalkama br. 9. Nekima će se ovo činiti preveliko, no podlanica ima velika usta i lako usiše veliki zalogaj, a tome dovoljno svjedoći činjenica da sam na ovu udicu nemali broj puta ulovio podlanicu od samo 35 deka, a manje od ovoga nam, morate priznati, nikako ni ne trebaju. Puno se raspravlja oko razmaka imeđu pioka, odnosno udica.

Mnogi kažu da je bolje veliki razmak, od recimo 10 metara. To pravdaju time da se tako pretraži veći dio terena. Teren pretražuje onaj ko ne zna loviti, onaj ko ne pozna navike i mjesta na kojima bi se riba trebala zadržavati. Podlanica se uglavnom drži, a pogotovo hrani na uskom području, tako da to treba s parangalom “ubosti“ te tu prostrti što više udica. Tako da je po meni svakako bolji nešto zgusnutiji raspored pioka s udicama, reimo svakih 4-5 metara. Takav raspored će vas naućiti da mislite u ribolovu i da se koncentirate da prepoznate gjde bi se trebala riba držati pa da ju tu i “pokupite“. S ovim je usko povezan i broj udica na parangalu za oradu, pa prema ovoj teoriji da se podlanica drži i hrani na pojedinim točkama, odnosno na kratkim potezima terena, ispada da nema potrebe da parangal bude predugačak, odnosno velikog broja udica. Prema tome bolje je da napravite i bacate 3 parangala sa po 30-35 udica, svaki na svoju poštu od podlanice.

Po kraju u plitkome

Ovi parangali se bacaju najčešće u kraj, na plitke pozicije na kojima se podlanica hrani, no moguće ih je bacati i po brakovima na kojima se zadržava podlanica, pogotovo u jesen kad se obilato hrane na brakovima pripremajući zalihe energije pred mrijest. Ovi parangali daju odlične rezultate ljeti i u jesen. Ako ga bacate noču najbolja ješka je veliki crv. Danju sam odlične rezultate potizao sa friškom srdelom, koju režem na 2 dijela. Dobro je repnu peraju odstraniti. Srdeli, ne podlanici haha. Srdela je izuzetno ukusna ješka, jako hranjiva i masna što podlanici posebno paše u ranu jesen. Srdela kao ješka ima i nekoliko mana. Prvo, lako se skida s udice, te ju sitna riba lako pobrsti s udica. Drugo, toliko je masna da ako prilikom dizanja parangala rukom odmah čistite i skidate nepojedene ješke s udica toliko ćete zamastit ruke i najlon da će vam sve kliziti. A to nije lipo kad se dogodi zadiv za dno. I konačno, srdela toliko zasmrdi ruke i cijeli brod, da taj miris iz ruke ne izlazi ni nakon par sati i nekoliko pranja ruku. S druge strane, bolje i to nego da mi volci zaplave skroz prste pa kad izađem navečer vanka cilu večer moram ruke držat u džepovima. S ovakvim parangalom sam najbolje lovio u zoru, na nekih 3-7 metara dubine, na terenu na kojem se miješaju kamen i pijesak s malo trave. Dobre su pliće puntice kako i plitki prolazi među otočićima. Bacao bih ga naješkanog srdelom u samu zoru obavezno prije izlaska sunca.

Parangal bi stajao u moru oko sat vremena, a onda bih još jednom ponovio radnju. I ovdje je bilo iznenađenja. Jednom sam ga jedno listopadsko jutro bacio u zoru na 4 m dubine u plitki prolazić. Kad sam ga dizao ubrzo sam čuo lupanje dobre ribe, a nedugo potom sam i ugledao ribetinu uz dno koju nisam odmah prepoznao. Riba je bila išarana s 3-4 široke tamne pruge. Tad sam prvi put ugledao zubaca uz dno koji koristi mimikriju u strahu. Otimao se k'o lud, ali nekako je ipak završio u oprari. Slijedećih pola sata me hipnotizirao svojim bojama. Bilo je još iznenađenja. Jednom sam isti parangal bacao na novom nepoznatom terenu na 20 m dubine. Ješkao sam udice s pola srdele, a na zadnju udicu sam stavio cijelu srdelu. Prilikom dizanja parangala sam osjetio veliku ali skroz umornu ribu. Nekoliko minuta poslije se 10 metara ispod broda ukazao prepoznatljivi srebrno-plavi odraz. dovukli smo ga polako gore, zakučmali i ubacili u brod. Riječ je o gofu od oko 6 kila, koji se ulovio na onu udicu na koju sam stavio cijelu srdelu, a smrsio je zadnjih 20 metara parangala. Moguće je ovakav najlonski parangal napraviti i znatno lakše konstrukcije, takozvani fini najlonski parangal za fratre, sarge, piceve, podlanice i osatle sparide. Recimo da bi tu osnova bila debljine 0,60 mm a pioke 0,35-0,45 mm. Morate biti spremni na to da se riba veće od 2 kila s ovakvom light konstrucijom može lako izgubiti zbog kidanja prama, ali lako je izgubiti i cijeli ili dio parangala ako zapne osnova za dno. Najlonski parangali su opčenito lovniji od onih s osnovom od konopa, pa kad savladate lov s univerzalnim parangalom možete složiti isti takav samo s osnovom od najlona debljine 0,90 mm.

Za zubace, pagare, krunaše

Parangal za zubace i njegove ostale rođake po snažnoj opasnoj čeljusti može biti od konopa, ali se zbog lovnosti ipak nešto učestalije koristi najlonski parangali. Najlonska osnova je debljine 0,90 – 1,2 mm, a pioke debljine 0,70-0,90 mm a duljine 1,5 m. Udice moraju biti jake, najčešće kovane, no poslužiti će sasvim dobro u tu svrhu i mustadove prokromske parangalke veličine br. 6 – 9. Najčešće se ješka srdelom a još bolja ješka je mušun (muzgavac). Zubatac je vrlo oprezna riba pa je bolje da razmak među udicama bude nešto veći, oko 8 pa i više metara, jer će rijetko zubac ugristi na udicu koja je susjedna onoj na kojoj se već drugi ulovljeni zubatac otima u strahu za svoj život i time šalje poruku upozorenja ostalim jedinkama u jatu. Ni ovdje nema potrebe da parangal ima veliki broj udica, jer se zubaci uglavnom drže na uskom području, pa treba gađati taj radijus kretanja jata.

Gruževina

Od specijaliziranih parangala možda je najpoznatiji onaj za ugore, za gruževinu. Za ugora je karakteristično to što mu ne smeta nikakva debljina ili vidljivost elemenata od kojih je sastavljen parangal. Dobro da je tomu tako, jer s druge strane ugor je izuzetno snažan s ekstremno jakim ugrizom i lako pregrize pioku s udicom. Osim toga, pokušavajući se osloboditi udice ulovljeni ugor se velikom brzinom uvrče oko svoje osi te tako zasuče, uvrne te oslabi i pukne pioku. Sve su ove okolnosti utjecale na to da se razvije specifična konstrukcija posebne namjene za ugore. Sve ovo više manje vrijedi i za murine pa se isti parangal može korisititi za lov spomenute sablasne, no vrlo ukusne ribe. Osnova navedenog parangala je od konopa debljine 1 - 2,5 mm. Pioke se zbog spomenutog uvrtanja izrađuju iz dva dijela između kojih je veliki, jaki zogulin koji će anulirati navedeno uvrtanje koje bi inače bilo pogubno za pioku. prvi dio pioke, onaj vezan za osnovu se, ovisno o željama i preferencijama ribolovca, može izraditi bilo od konopa bilo od najlona. Prednost najlonskoga je dakako u tome što postoji mogućnost ulova i druge vrste. Na kraju tog prvog dijela pioke je spomenuti zogulin, na čiji drugi kraj se vezuje ostatak pioke s udicom. To je ona pioka koju zakačeni ugor grize dok se pokušava osloboditi udice. Stoga se ta pioka izrađuje ili od konopa ili od sajlice. Bitno je da ukupna duljina oba elementa pioke ne bude duža od 1 metar, a po mogućnosti i kraća, da bi se zakačeni ugor onemogučio da uđe u svoju rupu, jer je onda uglavnom izgubljen. Udice moraju biti jake i velike, od br. 4 - 8 po mustadu. Ješka je uglavnom srdela, ili kakva druga riba. Ugor je u prosjeku aktivniji noću, no to vrijedi samo za manje i srednje ugore. Oni veliki macani preko 10 kila se bolje love po danu. U Jadranu je zabilježen ulov ugora od čak 68 kg težine, zato apeliram na sve da puštaju nazad u more male ugoriće ispod 2 kg. Dogodilo mi se i da sam ulovio nekoliko krupnih ugora na kratki parangal od 35 udica, pa sam čak puštao nazad u more i ugore od 4kg.

Oslići

Svakako zaslužuje da se spomene i parangal za osliće. Kod njega je karakteristično da se baca noću kad je oslić aktivniji. Osnova takvog parangala se izrađuje od konopa, a pioke su najlonske debljine 0,45-0,60 mm. Oslić je jako proždrljiv pa su poželjne nešto veće udice, od 8-10 po mustadu. Najčešće se kao ješka koristi srdela, ali i manula, paplina, inćun itd. Kvarner je poznat pol ovu oslića parangalom, na muljevito pjeskovitim ravnicama na pedesetak metara dubine. Konstrukcija parangla za osliće je karakteristićna po tome što se nerijetko upotrebljavaju šuri, pluteni plovci kojima se ješka ili dio parangala uzdiže s morskog dna. Moguće je da svaka pioka s udicom ima svoj šur, a nerijetko se šuri slažu po osnovi u razmaku od svakih nekoliko udica, kao što se slažu i mala olova u istom razmaku između spomenutih šura, pa imamo situaciju da je jedan dio parangala na dnu a drugi levitira tik iznad dna. Oslić za vrijeme mjesećine radije uzima hranu iznad dna, dok u vrijeme bez mjesećine radije grize na ješku na dnu.

Razno

Postoje još razne namjenske konstrukcije parangala, uglavnom za lov landovine u kulfu, kokota, raža, pasa, rombova itd. Takav ribolov svojom težinom i manjkom atraktivnosti već izlazi iz sfere sportskog i ulazi u zonu gospodarskog ribolova pa ga ovdje nećemo posebno obrađivati. Trebalo bi ovdje još spomenuti parangal za lov predatora živom ješkom. On može biti lagan, posebne konstrukcije namjenjene brancinu. Za parangal za brancina ne može se baš reći da je uobičajen i raširen svuda na Jadranu. Izrađen je kompletno od tankog najlona kao osnove, debljine do maksimalno 0,60 mm. Pioke duljine 1,5 do 2 m izrađene su od fluorokarbona debljine 0,30-0,50 mm. Udice su manje, da budu neprimjetne a ješkaju se sa živim šparima, glavoćima, ciplićima ili pak gavunima. Baca se po plitkim lagunama, uvalama, puntama, prolazima s morskom strujom, ušćima i sličnim mjestima na kojima obitava brancin. Međutim parangal za lov sa živom ješkom moze biti izrađen od teške konstrukcije namjenjen lovu zubataca, kirnji, ugora i ostalih krupnih predatora. Ješka može biti bilo koja živa riba, kao npr. knez, škrpun, arbun, cipal, no u zadnje vrijeme se sve više koriste i živa lignja i sipa.

Parangal se uvijek polaže vozeći niz korenat, jer će vam ga u protivnom korenat nakupiti u jednoj točki i zamrsiti. Prilikom bacanja parangala namočite osnovu pa vam se neće mrsiti. Kada parangal dižete s dna koje je kosina, parangal uvijek vadite s vanjske, dublje strane kosine, tj. ako dođe do vučenja i šuljanja parangala po dnu, neka se uvijek vuče prema dubini jer tako uglavnom neće zapinjati. Ako zapne prilikom dizanja, potrebno je uvijek doći iznad mjesta na kojem je zapelo pa tek potom pokušati otkačiti. Najgora mi je situacija kad dođem iznad mjesta na kojem je zapelo i kad pokušam oditi, parangal se samo provlači ispod škrape za koju je zapeo, "prodiva" se, tj. kako osnova prolazi ispod škrape tako pioke jedna po jedna zapinju o škrapu i pucaju. Znalo mi se dogoditi da tako puknem 10ak pioka i onda osnova zadije do kraja i parangal pukne. Onda brže bolje na drugi kavecal spasiti ostatak parangala. Ili kad mi parangal jako zadije a doli "čujem" veliku ribu kako tuče. Što se tiče teoretiziranja da li ulovljena riba svojim otimanjem plaši ili privlači drugu ribu, treba reći da to ovisi od vrste do vrste. Za zubace je već gore navedeno kako ih to uglavnom plaši, zapravo, tjera na povećani oprez. To pogotovo vrijedi za sarge, koji su najinteligentniji sparidi. Užasno se rijeko događa da ćete uloviti na parangal 2 komada unutar nekoliko susjednih udica. Međutim mnoge druge vrste, pogotovo one manje oprezne, ponašaju se upravno suprotno, pa ih povećana aktivnost oko parangala privlaći, ma makar to bila borba za goli život pripadnika njihove vrste, ribe iz istog jata. Ovdje bi se još osvrnuo na stalno ponavljanu teoriju da parangal najbolje lovi dok je u padu, a s kojom teorijom se nikako ne slažem. Morate znati da riba nije stroj za proždiranje hrane, već ima svoje ure od griza. Riba koja je sita uglavnom neće jesti, isto kao što će gladna riba bez problema pronaći svu ješku na dnu. Pa to joj je glavni posao u životu, hehe. Za to postoji i snažna indicija u činjenici da je ponekad sva riba na parangalu krepana, odavno zakačena, isto kao što je često vidljivo da je sva riba na parangalu živa, netom ulovljena, iako je parangal bio u moru nekoliko sati. S parangalom treba oprezno, jer može biti opasan. Prilikom bacanja parangala može vam se zabiti udica u ruku, a kretanje plovila u tom trenutku može predstavljati ozbiljan problem. Isto tako, borba s velikom ribom može rezultirati s udicom u ruci prilikom snažnog potega ribe. Zato pripazite na spomenute opasnosti pa neće imati problema, nego ćete istinski guštati u pravom mediteranskom ribolovu koji vam može spremiti razna iznenađenja i bogat ulov, a pritom ćete naučiti jako puno o moru.