Lov na čeku

Kroz ljetno razdoblje tisuće ljudi širom svijeta dolaze na Jadran u potrazi za prirodnim ljepotama koje daje naše podmorje. Ma kakve god aktivnosti ti ljudi radili pod morem, (autonomno ronjenje, plivanje sa maskom, fotografiranje, podvodni ribolov) svima će ostati u sjećanju slika Jadrana kao mora bez velikih riba kakve se viđaju na koraljnim morima. No međutim to ne znači da riba nema, nego su jednostavno sramežljive ili strašljive. Tehnika lova na čeku nije samo dobra za podvodni ribolov, ona može pružiti puno i ljudima koji žele izbliza upoznati neke vrste riba koje će bez "čekanja" jako teško uočiti. Upravo tehnika "čekanja" ribe pravo je otkriće podvodnim ribolovcima početnicima koji do tada nisu puno puta vidjeli kvalitetnu ribu u moru. Ljudi upravo tog trenutka postaju zaraženi povodnim ribolovom pogotovo ako im se dogodi dan kada riba radi i kada gotovo svaku čeku ugledaju ribe koje se vrte u okolici. Kod ribolova na čeku riba se približava nama umjesto obratno. Jako rijetko se dogodi da riba ne primijeti podvodnog ribolovca već dolazi isključivo upravo iz razloga što se mi nalazimo u njezinoj okolici. Razlog zbog kojeg riba prilazi je jako teško odrediti ali zasigurno da ima veze sa njezinom znatiželjom. I mi kad čujemo da se nešto dogodilo u našoj okolici prvo bacimo pogled da ustanovimo što se dogodilo, tako i riba koja po prirodi nije dalekovidna mora malo bolje proučiti što je to leglo na dnu. Na taj način se najviše prevare one ribe koje su teritorijalne. Sigurno je i da je gladnija, tj. aktivnija riba puno znatiželjnija jer u doba potrage za hranom biti će spremnija istražiti nešto novo ne bi li baš na tom području našla kakav dobar zalogaj.

Priprema čeke

Zaklon kod čeke je važan kod onih vrsta koje su oprezne, u nekim situacijama treba biti sakriven skoro do kraja, a u drugim će ta ista riba prići bez problema. Najvažnije je da riba ustanovi da se u okolici nešto događa. Bočna linija kod riba moćni je osjetilni organ koji može osjetiti vaše vibracije na većoj udaljenosti stoga je jako mala mogućnost da vas riba ne osjeti. Kada je ustanovila da se nešto dogodilo i krene prema vama to znači da će vas probati vidjeti. Tada zaklon igra veliku ulogu jer ne smijete dopustit da riba uoči vaš kontrast, pogotovo riba koja je već prije vidjela ljude i pušku. Riba koja je već prije u svom životu puno puta osjetila ljude u startu će biti puno opreznija i jako teško će prići zaklonu. To se najbolje može vidjeti kod većih riba koje su u pravilu živjele duže od 10 godina poput velikih oradi. Takvi ulovi u podvodnom ribolovu su vrlo rijetki, tj. što je veća riba teže će se uloviti na čeku. Podvodni ribolovci često znaju reći da nisu odabrali pravo mjesto za napraviti čeku, a početnici se stalno pitaju kako odabrati najbolje mjesto. U praksi je jako teško je reći koje je najbolje mjesto. Ima riba kojima mjesto nije bitno a nekim ribama treba sve biti poklopljeno idealno da bi ih se mogle prevariti. Uvijek se naglašava praksa u ronjenju kao rješenje svih problema, pa tako i ovdje. Teško je opisati sve riječima jer dok se roni to je sasvim drugi svijet u kojem se treba snaći u trenutku. Za početak sa površine odaberite neko mjesto koje ste ugledali na dnu, a najbolje su stijene obrasle algama, ili posidonija. Dobro se koncentrirajte na mjesto na kojem mislite napraviti čeku jer vam koncentracija pomaže u opuštanju za što kvalitetnije držanje zraka. Kako u moru postoji dosta vrsta riba koje su ili opreznije ili oportunističke možda u nekim situacijama i nije važno biti što tiši u zaronu. Recimo lubini, palamide, i sl., takve ribe ponekad dođu baš iz razloga što su čule glasnu buku. Dok recimo orade, zubaci i sl., za takve ribe treba biti što tiši da bi u kasnijem dijelu zarona prišle.

Oprema za lov na čeku

Lov na čeku ne zahtjeva dodatnu opremu kao ostale tehnike poput lampadina, leđnih i nožnih olova (osim za plitku čeku) itd. Za ovaj lov dovoljno je biti pravilno balansiran olovima, što zaista nije teško. Najgore bi bilo da imamo manje olova nego što nam to dubina zahtjeva jer bi tada riskirali smirenost koja nam je potrebna na dnu. Puške koje se koriste su u pravilu duže od 100-120 cm sa kojima možemo gađati ribu na malo većim udaljenostima. Ponekad se stave i dva ili tri laštika da bi strijela dobila na snazi i brzini a sa druge strane puno je lakše napeti pušku nego da imamo jedan debeli laštik.

Plitka čeka

Veliki broj podvodnih ribolovaca provede cijelu zimu na lovu lubina jer u tom razdoblju rijetka je pojava ostalih riba u plićem moru. Ljeti lubina ima jako malo ali zato ostale ribe ima dovoljno da bi se na pliću čeku mogle uhvatiti. Kod prakticiranja plitke čeke (recimo do 5 metara) mora se ići ciljano na taj lov jer količina olova za tu dubinu neće nam dopuštati da lovimo dublje. Kod ove vrste lova dobro je imati nožna olova jer peraje same po sebi nisu dovoljno teške da zaustave uzgon noge, a najmanji pokret može preplašiti zainteresiranu oradu ili šarga. Baš zato na plitku čeku se ide ciljano, a ukoliko nije zimsko doba godine treba znati i odabrati doba dana za ovaj lov. Ljeti su najbolja jutra, kada nema velikog prometa na moru riba nije uznemirena i hrani se u plitkom sloju. Neke vrste poput piceva, salpi i cipala vole kada se popodne digne maestral jer valovi koji udaraju od obalu pomažu im prilikom hranjenja. Malo prije zalaska sunca isto je dobro vrijeme jer se riba ponovo diže iz dubine i priprema za noć. Tada se uz obalu mogu naći orade, fratri a i ostale ribe. Mutno more zahtjeva dosta kraću pušku jer ćemo je sigurno morati okretati iza sebe ako se riba pojavi sa te strane. Naravno govorimo o vidljivosti do recimo 5 metara koje se javlja u blizinama ušća rijeka, muljevitim područjima. Na takvim mjestima na čeku se dobro love lubini, cipli i komarče a mogu se uhvatiti i sve ostale vrste riba. Kraća puška dužine oko 90 cm je najčešće dovoljna jer one krače najčešće nemaju snagu za probijanje debljih riba. U mutnom moru riba će nam se približiti dosta bliže nego u bistrom pa je dobro proizvoditi nekakve zvukove poput mumljanja ili lupkanja od dno. Kod valovitog mora situacija je slična. Veliki valovi nam utječu na pokretljivost puške pa je stoga dobro imati kraću pušku. Kod takvih uvjeta riba nas ne čuje kao u uvjetima mirnog mora pa slobodno možemo biti glasniji prilikom zarona. U uvjetima velikih valova uz obalu ribu valja očekivati da dolazi iz same obale, iz pjene, stoga je dobro zaroniti malo dalje od obale, 5-10 metara i stati na čeku paralelno sa obalom.

Par savjeta za mutnije more:

• Ako mislimo ići dublje kada je mutno more ili ne toliko duboko ali dalje od obale, tada je dobro imati signalnu plutaču koja je vezana na dnu da nam da orijentire. Signalnu plutaču vežemo za jednu olovnicu i bacimo na mjesto za koje smo otkrili da bi se mogla nalaziti riba. Kada je plutača usidrena kurenti nas neće moći odnijeti od mjesta zarona i uvijek znamo gdje smo otprilike.
• Podronjavanje je zaron sa kojim dolazimo nekoliko metara od dna i istražujemo teren ispod nas. Bez podronjavanja bi zaranjali na dno bez da smo ga prije upoznali, a poznavanje terena je jedna od najvažnijih karakteristika dobrog lova. Podronjavanjem se ne trošimo toliko koliko bi se trošili učestalim zaronima.  
• Nemojte gađati ribe u mutnom moru ukoliko na puški nemate mulinel jer jednom kada vam puška ostane na dnu jako teško ju je pronaći.  
• Ukoliko je more mutno i vi tražite dobru lokaciju birajte mjesta na kojima ima dosta posidonije jer ona je prirodni filter čestica pa je oko nje more uvijek bistrije. 
• U najmutnijem moru gledajte put sunca jer je tako ribu lakše uočiti. 

Duboka čeka

Za neke je duboka čeka sve preko 5 metara, a za neke je to 15 metara pa dalje. Postoje ribolovci koji čeku rade i preko 30 metara no takva praksa je zaista nepreporučljiva jer nema te ribe koja je vrijedna riskiranja. Većina riba može se uloviti i na dubinama do 10 metara. Gotovo je sigurno da ćemo kod većih dubina biti negativno plovni pa je preporučljivo netom prije nego stignemo na dno malo "zakočiti" tj. paralelno se pustiti da ne bi prebrzo stigli na dno i tako udarcem preplašili ribu u okolici. Dublja čeka ne počinje kada smo na dnu, već je riba zainteresirana i dok padamo prema dnu. Prilikom paralelnog padanja lako čete uočiti najpovoljnije mjesto, smjer odakle bi mogla doći riba ili ćete ribu već ugledati. Uvijek je bilo pravilo da riba na većim dubinama nije toliko oprezna koliko u plićem moru stoga ju je lakše i uhvatiti, no ta pravila lagano zastarijevaju jer riba ćud mijenja a i dubinu. Jedna od važnih stvari kod dublje čeke je i termoklina (linija koja razdvaja različite temperature mora) koja se u ljetnom razdoblju lagano spušta sve dublje i dublje kako ljeto odmiče. Gornji sloj mora gdje je temperatura veća ribama je draži jer su same ribe hladnokrvne životinje i organizam im puno bolje funkcionira kod većih temperatura. Stoga će se ribe i zadržavati u najdubljem dijelu toplog mora, tik do termokline i dalje od tih mjesta ne treba ići. Podvodni grebeni daleko od obale su najatraktivnija područja na kojima možemo roniti. Zbog udaljenosti od turističkih i naseljenih destinacija riba se na ovakvim područjima može pojaviti u svako doba dana. Najčešći su brakovi koji su nešto dublji ali i oni plitki kojima grebeni čak i lagano vire iz obale (tzv. hridi) također spadaju u atraktivne zone. Ovisno o braku dobro je početi sa čekama na samom vrhu, tj. najplićem dijelu, pa postepeno povećavati dubinu dok god možemo. Stoga ne bi bilo najpametnije sidriti se na samom vrhu braka već na lokaciji za koju ste sigurni da je najmanje atraktivna, tj. na kojoj ne očekujete da će vam se pojaviti riba. Otvoreni brakovi najbolja su mjesta za lov najvećih jadranskih riba koje se love na čeku poput gofova, zubataca itd. a ako imate sreću pa pronađete neko mjesto za koje malo ljudi zna da postoji, nije ucrtano na karti, tada će vam dobri ulovi možda biti i redovitiji. Na brakovima i mjestima udaljenijim od obale vrlo je važno imati ronilačku bovu u svojoj okolici. Nažalost mnogi nautičari stave autopilota i zalegnu na suncu ne mareći čak ni za usidrene brodove. Takve bliske susrete doživjeli su mnogi, ne samo podvodni ribolovci već i udičari.

Čeka u plavo

Ova vrsta lova sa popularnim nazivom se prakticira na način da se ne zaranja na dno već se sporim i nikakvim pokretima riba čeka na "pola" dubine. Takva vrsta ribolova prakticira se na mjestima gdje se učestalo pojavljuju jata plave ribe. Plava riba, koja je u moru obično u vrhu hranidbenog lanca, dosta je manje strašljiva pa stoga lako prilazi podvodnim lovcima. Zbog toga što se čeka u plavo izvodi daleko od obale, a i mnogim lovcima nepregledno modro okružje morskog prostranstva nije ugodna sredina za boravak, ova vrsta lova se prakticira jako rijetko. Čeka u plavo izvodi se tako da se zaranja na dubinu gdje smo neutralno plovni, idealno od 10-20 metara dubine. Na toj dubini stanemo i čekamo ribu da priđe. Za ovaj lov potrebne su nam najduže puške, 110-120 cm i više jer se gađaju ribe na raznim udaljenostima, a također radi se i o većim ribama za koje je, da bi ih se moglo probiti, potrebna veća sila strijele. Jedna od opasnosti ovog lova je i ta da nismo orijentirani u prostoru, tj. kad zaronimo na određenu dubinu, nismo svjesni da li tonemo. Ukoliko se pojave jata riba, a mi tonemo, postoji mogućnost da zaokupljeni ribom padnemo u veću dubinu, a što to znači ne treba ni govoriti. No međutim ronilački satovi koji nam pokazuju dubinu trebali bi pružiti sigurnost a i nekoliko probnih zarona nam je dovoljno da spoznamo neutralno plovnu dubinu. Sa ovom tehnikom moguće je uhvatiti palamide, luceve, trupove, lampuge, gofove i lice. Najbolje područje su brakovi na otvorenom moru i kanali u kojima se sezonski pojavljuje plava riba.

Opasnosti čeke

Sam podvodni ribolov opasan je iz razloga što dok smo pod morem nemamo mogućnosti za udahnuti, stoga cijeli lov nam se odvija u jednom drugačijem, opasnom, ambijentu. Najgora posljedica koju možemo doživjeti u tom slučaju je "black out" ili pad u nesvjest. Ovakva situacija događa se kada razina kisika u krvi padne toliko da mozak popusti sve funkcije osim najosonovnije (rad mozga). Na našu sreću kada nam se povećava razina ugljik dioksida u krvi dobit ćemo jaku želju za disanjem koja nas prisiljava da udahnemo. Ta želja događa se puno prije nego što potrošimo sav kisik. Lov na čeku riskantniji je iz razloga što smo u tom trenutku smireni, rad mišića usporen a riba nas stalno mami, prilazi, čekamo je i uvijek mislimo još 5 sekundi i doći će. Upozorenja se javljaju dosta kasnije a zbog atraktivne lovine spremni smo odgoditi udah. Nažalost velik broj podvodnih ribolovaca tako je izgubio život, no to se može izbjeći.

Savjet:

• Prilikom zarona izvadite disalicu iz usta
• Uvijek imajte količinu olova toliku da na površini i nekoliko metara ispod plutate
• Olova rasporedite na leđa na način da vas smirene na površini okreću na leđa
• Ronite u paru sa drugim roniocem koji nadgleda vaš zaron
• Ne radite sa perajama brze pokrete i probajte ne paničariti (ne gledajte prema površini)
• Završite tečaj ronjenja na dah i ne pretjerujte sa držanjem daha
• Jureći brodovi još su jedna od opasnosti koje su prijetnja sigurnosti ronioca pogotovo kod čeke jer za vrijeme trajanja zarona ostavljamo dovoljno vremena brodovima da dođu do našeg mjesta zarona. Gliseri, ali i brodovi koji prolaze uz obalu potencijani su ubojice jer takvi ljudi najčešće ne razmišljaju da bi se na njihovom putu mogao naći podvodni ribolovac (ali i kupać) nego žele impresionirati druge a i sebe manevarskim sposobnostima svog broda. Signalna plutača dobra je zaštita za početak ali ona u većini slučajeva ne garantira sigurnost jer rijetki su nautičari upoznati sa značenjem plutače i udaljenostima podvodnih ribolovaca od nje. Kod pripreme zarona dobro pripazite ima li koji brod u blizini koji bi vam mogao preći preko glave. Kada ste pod morem nećete moći odrediti smjer iz kojeg dolazi brod jer naše uši nisu rađene za brzinu zvuka kroz tekućinu, tako da je najbolje da ukoliko čujete brod probate izroniti što bliže obali.

Kombiniranje tehnika

Poznavanje tehnika u podvodnom ribolovu glavni je preduvjet uspješnom lovu. Kako smo u prošlom broju spomenuli šuljanje kao tehniku, a sada čeku, možemo malo naglasiti i važnost kombiniranja ove dvije tehnike. Ribe su sve više i više oprezne i treba uključit mozak i instinkt da bi ih se prevarilo. Lagano šuljanje po dnu nam otkriva prisutnost ribe, ali još važnije možemo se došuljati do mjesta na kojem želimo napraviti čeku. Što tiše dođemo do mjesta za čeku to je manja vjerojatnost da će nas riba detektirati i u startu proglasiti opasnima. Osim toga ponekad je dobro napraviti i više čeka u jednom zaronu. Naravno to sve zahtjeva vrhunsku pripremu zarona i kvalitetno držanje daha. U prvoj čeki se uvidi da postoje bolje pozicije i da smo npr. okrenuti u krivom smjeru. Tada se lagano povučemo i pravilno okrenemo. Ukoliko se bolja pozicija nalazi na drugom mjestu imamo opciju šuljati se po dnu za doći do nje ili izroniti i napraviti novu čeku. Prva opcija šuljanja bi trebala pružiti veću vjerojatnost ulovu, jer i samim šuljanjem možemo uhvatiti ribu. Nakon što se savlada čeka i počnu ostvarivati prvi kvalitetniji ulovi pogled na podvodni ribolov se znatno mijenja i ljudi postanu apsolutno zagriženi. Čeka kao tehnika nije se poznavala od uvijek, tek prije nešto više od tridesetak godina počeli su je primjenjivati strani ronioci i polako se širila preko naših krajeva. Danas je nezamislivo da se nekad ronilo bez ove tehnike ali u ono doba ribe zasigurno nije nedostajalo za kvalitetne ulove i bez čekanja.