Periska

Periska pripada obitelji pinnidae koja na svijetu broji 12 vrsta školjaka. U Jadranu postoje samo dvije. Najpoznatija i najveća školjka Mediterana, ujedno i jedna od najvećih školjaka na svijetu je (Pinna nobilis) Periska, lostura. Osim što je najveća ova vrsta je i endem Mediterana i nema je čak ni u Crnom moru. U Jadranskom moru rasprostranjena je po cijeloj obali, na pjeskovitim i muljevitim dnima nerijetko naseljenim morskim cvjetnicama od 0,5 do 40 metara dubine.

Školjka je oblika šiljastog trokuta, svijetlo smeđe boje iako gotovo uvijek prekrivena algama, školjkama, spužvama itd. Mlađi primjerci imaju ljuskaste lamele koje prekrivaju gotovo cijelu školjku. Mogu narasti do dužine od 1 metra, po pričama ljudi u prošlosti su se nalazile puno veće školjke nego danas. Razloga ima mnogo, vjerojatno najznačajniji je taj da su se periske oduvijek lovile, čak je postojala i posebna naprava za vađenje zvana Losnar. Vađenje periski najviše je uzelo maha razvojem ronilačke opreme. Uvidjevši njezino brzo nestajanje iz mora već davne 1977. donesen je zakon sa kojim se zabranjuje vađenje ove školjke. I danas je aktivan zakon o zaštiti prirode koji perisku svrstava u apsolutno zaštićenu vrstu i ukoliko se osoba zatekne sa periskom morati će izdvojiti 500 kuna kazne.

Naravno da direktno vađenje nije i jedino odgovorno za nestanak ove školjke, u nekim područjima nestajanjem morskih cvjetnica, zagađenjem, mijenjanjem izgleda obale, gradnja marina, nekontrolirano sidrenje, periska zaista ima mnogo indirektnih neprijatelja. Prve su na udaru periske u plićem sloju i na poznatijim lokacijama gdje rijetko prelaze veličinu sa kojom mogu razviti spolnu zrelost. U dubljem i nedostupnijem sloju još uvijek se na rijetkim mjestima mogu pronaći divovi od čak i preko 1 metar. Veliki su filteri mora, kroz njih dnevno prođe 2000 litara mora koje u sebi sadržava hranjive fitoplanktone i kisik.

Motiva za vađenje ove školjke ima dosta, Velika školjka je veliki ukras, gotovo svaka konoba na našoj obali ima za ukras ovu školjku iako izgledom i nije pretežno atraktivna. Pošto je trećina školjke zakopana te bisusnim nitima dobro zavezana za morsko dno, školjka se mora čupati, prilikom neopreznog vađenja zbog krhke građe velik broj školjaka strada te postanu neupotrebljive. Osim ljuske za ukras, podosta je atraktivan i biser koji je školjka stvorila. Često se u jednoj može naći velik broj bisera ali jako sitnih. Veliki i stari primjerci su uvijek bili interesantniji zbog bisera, u nekim Europskim zemljama od njih su se radili skupocjeni botuni (gumbi). Biseri su bili u mnogim bojama, a najveći crveni koji nerijetko imaju oblik suze su se i najmanje cijenili.

Zbog svoje veličine školjke imaju puno više bisusnih niti od prosječnih školjkaša, bisusene niti se proizvode iz posebnih žlijezda i čvrsto vežu školjku za dno. Oduvijek se znala kvaliteta tih niti te su se dugo vremena kroz povijest do danas vadile za proizvodnju kraljevske odjeće, uresa i rukavica, a moguće je i da je poznato zlatno runo kojeg je našao junak grčke mitologije Jazon upravo bilo napravljeno od ovog kvalitetnog i rastezljivog materijala. Bisusne niti su stari Maltežani upotrebljavali i u medicinske svrhe za izlječivanje upala uha.

Meso periske je za mnoge prilično ukusno. Od nje se radio poznati rižot, čak i danas mnogi krivolovci i dalje imaju običaj od ulova napraviti dobar obrok. Meso se nerijetko upotrebljava i kao mamac za udicu ili vršu.

Periske su hermafroditi, mlađe školjke su mužjaci a kasnije prelaze u ženke. Razmnožavaju se u ljetnom razdoblju. Sinkronizirano izlučivanje iz reproduktivnih organa jasno pokazuje da su periske koje se nalaze u bližoj okolici jedna od druge najvažniji roditelji buduće generacije jer imaju i najviše izgleda da se jajašca oplode. Larve žive kao plankton dok ne postanu preteške te padaju na dno gdje se usidre. Prvih dana života imaju jedva 2 cm i gotovo su prozirne i krhke. U to doba velika većina njih biti će konzumirana od strane svih vrsta predatora koji ju pronalaze na dnu. Brzinu rasta je jako teško odrediti jer ovisi o puno faktora no zasigurno ne postaju velike preko noći već treba proći dugi niz godina da se razvije u veličanstvenu školjku.

Kod nas živi još jedna vrsta zvana Dubinska periska (Atrina fragilis). Kao što samo ime govori ovu vrstu će se tešku susresti u ronilačkim izletima jer živi na dubinama od 50 metara pa dalje, najčešće preko 100 metara pa do 300. Razlika između ove dvije školjke je u tome što dubinska periska nije ljuskava, dosta je tanja, šira i sitnijeg rasta, može narasti do 40 cm, iako dosta manja od obične periske po veličini je druga najveća školjka Jadrana. Dubinska periska svakodnevno je izložena opasnosti od koćarenja koje prelaze preko njihovih staništa i nenamjerno ih ubijaju, no kod nas nemaju nikakvu zaštitu poput njezinih plićih rođaka. Naravno kao i svaku drugu školjku moguće ju je konzumirati ili upotrijebiti za mamac ali zbog rijetkosti ulova ove školjke kod nas nema te prakse.